Thank you, pain.

"Kako samo divno pjeva. Njegov glas je kao pjesma slavuja.
Oj Luise, i tvoje šiške. "

                                  -T.

 



   Možda ste slučajno, u momentima dosade i gacanja internetom naletjeli na Luisa Lepog, kojeg se u najkraćim crtama valja okarakterisati kao vrlo zanimljivog čovjeka iz random sela u zabiti kršne Crne Gore i pjevača narodne muzike. (Ukoliko niste... naletite, da se ne isfuravam u startu)

   Luis, međutim, sigurno nije obična osoba i neko vrlo prosječan, a sa njegovom pojavom najlakše se upoznati preko mnogobrojnih videa gostovanja na televizijama, svadbama, te jeftinih live livadskih izvedbi snimanih nečijim prašnjavim tepihom. Idk.

   Pored njegovih interesa i načina razmišljanja, pažnju plijeni i svojim izgledom. Ne želim da nagađam kojih je godina (izboran je ki grožđica a farba kosu u černo, ŠTA DA RADIM!?), ali su u njegovoj pojavi najuočljiviji stomačić te crna kosa i (ponekad) bradica. Šiške su takođe opcija.
Čovjek nit' puši, nit' pije, nit' se drogira. Sve pare ulaže u sebe i familijen. Merak mu je, kaže, da se dotjera, te je svoj ormar skromno, ali efektivno poredio sa butikom odijela.

   Ruku na sisu, Luis jeste malo... staromodan. Jedna od famoznijih izjava mu je ona da jedno svježe jaje stvara kap krvi (alo? ). Još jedan u nizu bisera je i taj da čovjek propada ako ne izlazi vani, ako se ne kreće na svježem vazduhu i ako je stalno u zatvorenim prostorijama. Sudeći po Luisovom opisu, ja bih do sad trebala da izgledam gore neg'...
[trenutak bolne spoznaje]
Shit.

 
   Uživa u prirodi i osjeća se odlično. Pozitivnu energiju širi sa pozdravljanjem svakoga koga mu oči sretnu uz ustaljeno, ali nikad isfucano:

"Prije svega sa ovog mjesta želim da vas drugarski pozdravim i da vi poželim dobro zdravlje i dug život i da vi se zafalim (umetnuti razlog). "
Ništa specijalno? Pročitajte ponovo. Sa crnoGORskim naglaskom.

   Glavni akter ovog jeftinog bloga je takođe i veliki rodoljub, te se nije suzdržao da u više navrata naglasi da voli svaku stopu majke Crne Gore. Sebe predstavlja kao baštovana, zdravstvenog masažera, vaspitača omladine, dece, zvezdu pevača i muzičara. Pjeva pjesme za zaljubljene, za ostavljene, za stare i mlade, ukratko, za svaku dušu.

   Doduše, malo me zabrinjava njegova opsesija ružama, jer mu je u rukama u bilo kojem trenutku da ga zateknete par komada. Kao i na reveru sakoa. Kao i na... ok dosta.

   Ali bez obzira na njegovu smiješnu pojavu i krajnje neadekvatan nadimak (sori za brutalnu iskrenost ali bez da se zajebavamo), Luis Lepi me natjerao da razmislim. Na stranu šala, a ironija u jarak. Situacija kada sam najbliže prirodi je vjerovatno ona kada mi kakav suv list padne na izgrebanu martinku. Čak počinjem ozbiljno da sumnjam da se to računa kao povezanost sa prirodom.

   Što se tiče poroka... Ne mogu reći da obilazim kafane (nisam hard core, više se pozerišem), ali pare razbacujem na nezdravu (ali tako dobru) hranu. Imamo sve, a opet nismo srećni. Da li pokušavamo da opravdamo sami sebe kriveći ubrzan način života i modernizaciju? Ili smo zaista toliko zaglibili u, da ne kažem, đubar, pa čak i ne shvatamo da lažemo sami sebe? Vjerovatno ovo drugo.

   Sve u svemu, ne kažem ja da treba da se preporodimo u Luise i postanemo opsjednuti random cvijećem, a o lijepim ženama da ne govorim (voajerstvo alert, somebody stahp him).

   Umjesto da se smijemo Luisovom načinu života i širenju pozitivizma od kojeg vam se sigurno povraća, treba da se preispitamo. Gorepomenuti je na neki način došao do životnog mira i osjeća se odlično u realnosti koju je sam oblikovao. Čak mislim da je Luis najsrećniji čovjek na svijetu... Osmijeh mu ne silazi sa lica, a čini se da voli da pomaže ljudima i za svakog ima savjet. To je nešto što i nama ostalima treba da bude, ako ne cilj, onda makar djelić lajfstajla. Hh.

   Ako svi već žele da su srećni, jebemga, to i nije tako teško. Čak i kad život postane težak, uvijek postoje sitnice koje su lijepe u svom tom sivilu. Znam da je kliše, ali čovjek nikako da nauči da cijeni male stvari u životu. Šta da mu radim?

 
Shvati, mene ne zanimaju pare i slična blaga jer ne predstavljaju radost. Draže mi je da umrem kao čovjek. Daj mi mastan burek i bićemo okej.
Tenkju.

 

Više od mene uskoro.








Dedicated to T.
I pozdrav Lukijanu jer sam dupelizac ;*
P.S. Da neko ne pomisli da sam originalna, ja kopiram masu ljudi pa se nekako ne primijeti. Oh, well.